Prije 25 godina, točnije 26. lipnja 1993. godine počeo je napad Armije R BiH na Gornju Lovnicu i iseljavanje hrvatskog katoličkog stanovništva. Napad je počeo u zoru 26. lipnja, ubacivanjem diverzantske jedinice Armije R BiH na Blagojevića Brdo s ciljem okruženja Lovnice. Stanovništvo iz Martića, koje se našlo prvo na udaru, preseljava se u Tadiće, a u jutarnjim satima padaju i prve granate na selo. Dok traje napad na selo, telefonom je stanovništvo obaviješteno kako je Gornja Lovnica u potpunom okruženju te se tražilo da se svi mještani predaju. Tada je jamčena sloboda hrvatskim civilima, ali ne i bojovnicima HVO-a, koji su branili svoje selo. Mjesni župnik prenio je tu poruku zapovjedništvu HVO-a u zavidovićkoj općini, ali ona nije prihvaćena.
Napad na Lovnicu počinje samo par dana nakon napada Armije R BiH na žepačko područje koji se dogodio na blagdan svetog Ivana Krstitelja. Pribranošću ljudi i župnika, koji su brinuli o selu izbjegnuta je veća tragedija jer se stanovništvo počelo sustavno premiještati na sigurna područja. U obrani svojih domova u Domovinskom ratu svoje živote dalo je 13 hrvatskih branitelja iz Lovnice. Tijekom rata selo je sa župnom crkvom potpuno uništeno i opljačkano. Nakon rata i prognanstva, uslijedila je obnova i povratak na ognjišta, a Gornja Lovnica je primjer najmasovnijeg hrvatskog povratka u F BiH.
Kao opomena na prošlost i jamstvo mirne budućnosti, žrtve koje su pale na oltaru domovine nikada se ne smiju zaboraviti, njima u čast i vječnu slavu. Počivali u miru!
