Gornja Lovnica

KRATAK PREGLED POVIJESTI LOVNICE

 
Prvi pisani spomen Lovnice je u pismu upućenom u Rim, a koje je datirano na 18. prosinca 1673. godine. U potpisu toga pisma između mnogih drugih imena spomenuta su i dva imena koja imaju nastavak Lovnica i (iz) Lovnice. Pismo je sastavljeno u Maglaju tadašnjoj župi kojoj su pripadala mnoga sela koja su danas u sastavu Žepačke općine među kojima je spomenuta i Lovnica što je ujedno prvi pisani spomen Lovnice kao naselja koje pripada župi Maglaj. 
Drugi spomen Lovnice u pisanom obliku je iz 1742. godine kada biskup fra Pavo Dragičević posjećuje župu Žepče i popisuje naseljena mjesta župe među koje spada i Lovnica koja tada broji 10 katoličkih obitelji sa 106 katolika. Prilikom pohoda biskupa fra Grge Ilića župi Žepče u trajanju od 5.-7. rujna 1797. godine, došavši iz pravca Lipnice on posjećuje i Lovnicu gdje obilazi jednoga bolesnika kojega ispovijeda te nastavlja put prema Žepču gdje krizma veliki broj krizmanika.

Kako je žepačka kotlina oduvijek privlačila nove doseljenike zbog plodne zemlje za obradu i mogućnosti bavljenja zemljoradnjom tako imamo više valova doseljenja katolika iz Hercegovine, a posebno je zanimljiv onaj u periodu od 1825. – 1840. godine kada se naseljava veliki broj katolika o čemu nam danas svjedoče mnoga prezimena koja su donijeli iz svojih ranijih prebivališta, a danas su zastupljena na žepačkom području kao što su Martić, Jukić, Vidović, Zovko....

Zanimljiv je podatak iz popisa župe Žepče iz 1882. godine kada župa broji 1453 župljanina u 13 naseljenih mjesta, a selo Lovnica pojedinačno broji najveći broj katolika sa 216 duša. Podatak od 18. travnja 1885. g. kada u kotarski ured Žepče u svezi popisa stanovništva Bosne koji treba početi 1. svibnja iste godine nam govori da Lovnica pripada tkz. IV. Džematu Lovnica Muslimanska kao selo Lovnica Zimjan[1]. Tada je određeno i povjerenstvo u kojem su se nalazili knez sela Anto Tadić, pisar Marko Ćosić, povjerenici Niko Vidović i Ivo Martić te fra Jako Marić iz Žepča).

            Jako važan događaj za naše mjesto, a kasnije i župu dogodio se 7. ožujka 1932. godine kada je upućeno rukom pisano pismo prečasnom gospodinu Ivanu Gojsiloviću župniku u Žepču, a koje ja ovdje donosim u cijelosti;

Svi seljani Lovnice molimo da selo Lovnicu i Ljeskovice prepustite župi Zavidovići i da molite župnika zavidovićkog da nas primi pa da onda potvrdi gospodin naš nadbiskup, zatim dolaze razlozi koje iznose za odcjepljenje; 

1.      Lovničani pripadamo svi općini Zavidovići....pa želimo i župi

2.      Od Šarića Hana nam je do Žepča 9 km, a u Zavidoviće 3 km

3.      Vazda smo u Zavidovićkoj crkvi

4.      Pokojnom župniku Kopiću je od žepačkog župnika pokojnog Danke nuđena Lovnica i Ljeskovica ali pokojni župnik Kopić nije mogao radi bolesti uzeti

5.      Na vas se gospodine prečasni ne možemo potužiti da ste zanemarili svoju dužnost, ali nama je bliže u Zavidoviće i vezani smo na posao i rad u Zavidovićima i na čaršiju zavidovićku.

6.      Svi su seljani Lovnice za  ovaj odcjepak od župe Žepče. Molimo da bude granica Stara reka.

Zatim je ovo isto pismo otipkano 28. travnja 1932. godine i poslano nadbiskupu Ivanu Šariću. Nakon duže prepiske nadbiskup je naredio župniku Žepačkom da ispita sve domaćine koji su bili za pripajanje Zavidoviću, a to se desilo 1934. godine. Za odcjepljenje je bilo 7 domaćina, neutralnih 21, a 28 domaćina je bilo protiv pripajanja. Vjernici su od prvog pisma uputili još 5 ovakvih dopisa do sredine 1935. godine. Dana 13. rujna 1935. godine nadbiskup donosi odluku da će selo Lovnica sa svim vjernicima od 1. listopada 1935. godine pripadati župi Zavidovići imajući u vidu činjenicu da je župa Zavidovići bliža nego Žepče. Tako stanje je ostalo sve do 1989. godine do kad je Lovnica ostala u sastavu župe Zavidovići. Gradnja župne crkve, tada područne crkve župe Zavidovići počela je 1980. godine, a kamen temeljac blagoslovio je 27. srpnja 1980. godine dr. Marko Jozinović, nadbiskup.

            Za mještane ovoga mjesta povijesni trenutak iste važnosti kao i onaj kada se ovo mjesto prvi puta spominje u povijesnim izvorima dogodio se 26. rujna 1989. godine kada nadbiskupski ordinarijat vrhbosanski u Sarajevu izvješćuje okolne župe da je donio dekret o osnivanju nove župe Lovnica tj. odcjepljenju od župe Zavidovići, a patron župe Lovnica je sv. Petar i Pavao Apostoli. Prvim župnikom imenovan je vlč. Franjo Ivandić, a dekret je stupio na snagu 1. listopada 1989. godine. Samo nakon tri godine postojanja župe, rat je zadesio i naše mjesto, a 180 obitelji sa 829 župljana je bilo prisiljeno napustiti svoje domove. Nakon sedam godina u progonstvu, u Lovnicu se 1999. i 2000.-te godine vraćaju 623 osobe u svoje tek obnovljene domove. 

[1] Oznaka zimjan (zimija) je u Osmanskom carstvu korištena za podanike koji su bili nemuslimani najčešće katolike i pravoslavce, a plaćali su i poseban porez džiziju i harač