Kao što je većini Lovničana, a i široj javnosti poznato, Lovnička djeca u proljetnim, jesenskim i zimskim mjesecima imaju problema sa prijevozom, odnosno ne prometovanjem autobusa na ugovorenoj liniji. Kao glavni razlog u prošlosti, za ovakav tretman navodilo se loše stanje makadamskog puta. Predstavnici MZ-a s roditeljima su više puta upućivali dopise na razne adrese te razgovarali s prijevoznikom u cilju rješenja ovog problema što se ispostavilo bezuspješnim.
Danas, kada je taj put u većoj mjeri asfaltiran, autobus i dalje često ne ide do krajnjeg odredišta te su školarci, ali i svi koji koriste ovaj vid prometa primorani po raznim vremenskim uvjetima (lošim) pješačiti preko 2 kilometra do autobusa. Tako su u 21. stoljeću lovnički učenici primorani ustajati sat vremena ranije nego svoji vršnjaci te se svojim domovima vraćati sat vremena kasnije. Do kada će učenici iz G. Lovnice i njihovi roditelji biti žrtve prijevoznika?